PUTOPIS

Krasmenko Kulaš

[dropcap style=“square“ color=“#ffffff“ bgcolor=“#dd9933″ font=“0″]U[/dropcap]vijek sam smatrao da je putovanje samo po sebi neka vrsta životne, planetarne nagrade radoznalom putniku, ali u rjetkim slučajevima se desi da određeno putovanje pokloni putniku –namjerniku nešto više, neko novo iskustvo ili doživljaj koji u velikoj mjeri promjeni percepciju putnika o zemlji i ljudima koje je posjetio. U mom slučaju nedavna posjeta Kambodži je upravo bila to, osim što sam upoznao predivnu zemlju i ljude, ujedno sam ostvario i svoj dječački san. Naime ovo putovanje za Kambodžu je počelo 40 godina unazad i “glavni krivac” za moju nedavnu posjeti Kambodži i drevnim hramovima Angkor Vata je pokojni otac Nikola koji mi je jednom prilikom poklonio ilustrovanu verziju knjige “Sva čuda svijeta”. Vidio sam u toj knjizi razne znamenite građevine starog i novog svijeta: skice Vavilonske kule i Semiramidinih vrtova, egipatske i majanske piramide, ali slike i priče o hinduističkim hramovima u Kambodži koje je progutala divlja džungla, pa ih onda poslije mnogo vjekova ponovo izbacila na svjetlost dana su zauvjek ostale u meni, protkane željom da jednog dana posjetim to čudesno mjesto. I zaista po dolasku u Siam Rip, regionalni centar na sjeveru Kambodže, sam se doslovno osjećao kao ”Alisa u zemlji čuda”.  Umjesto Alisine zečije rupe, ja sam figurativno upao u onu očevu knjigu iz djetinjstva. Snovi su konačno postali java i evo sad sam tu, pun emocija i sjećanja, sanjao sam i dosanjao svoj dječački san. Prvo prijatno iznaneđenje je usljedilo na putu od aerodroma do grada, široki i za Aziju dobro uređeni bulevari sa zelenim tropskim drvoredima su djelovali osvježavajuće i obećavajuće. Na prvi pogled posjetiocu postaje jasno da je Siam Rip vibrantan, moderan grad u usponu. Naročito upada u oči novogradnja kojom dominiraju moderni apartman-blokovi i super luksuzni hoteli građeni u tradicionalnom kmerskom stilu na kojim bi im pozavidile i mnogo poznatije turističke destinacije. Samo jezgro grada je šarmantna i zanimljiva kombinacija Istoka i Zapada, sa dobro očuvanim zgradama koje podsjećaju na francusku kolonijalnu prošlost i tipičnim azijskim minimalističkim zdanjima u kojim pretežno žive lokalni  stanovnici Kmeri.

Siam Rip ima nekoliko glavnih ulica , ali sve se vrti oko jedne koja se zove Pab strit. U Pab ulici i danju i noću sve pulsira od energije koju nesumnjivo posjeduje ovaj divni grad ali i koju sa sobom donose turisti iz svih djelova planete. Noćni život u gradu je dinamičan, zabavan, šarolik i nikad, ama baš nikad, ne posustaje ili jenjava. Hoteli, restorani, kafići, pabovi koji čine strogo jezgro grada su prepuni turista iz Evrope i Australije, u manjoj mjeri iz dvije Amerike ali i gostiju iz Kine, Japana, Tajvana i Honkonga koji brojčano dominiraju. Gdje god da se pogleda, sve je puno i vrvi od mušterija, prvenstveno turista. U Siam Ripu se dobro jede i pije, bukvalno teku potoci pitkog i jeftinog lokalnog piva Angkor i Tigar, koje u hektolitrima ispijaju žedni, preplanuli turisti, nenavikli na tropsku vrućinu. Interesantno je da gotovo svaka ulica u centru grada ima svoj mali market, pijacu gdje se turistima nudi sve, od masaža, jeftine robe do uličnih tezgi gdje se pripremaju lokalni specijaliteti tipa prženi skakavci, pauci, zmije, miševi, škorpioni itd. Lokalno stanovništvo koje većinom čine Crveni Kmeri su mahom zaposleni u funkciji turizma i sve će učiniti da se turista, ma odkle on bio, osjeća ugodno i udobno u njihovom gradu. Prijateljski raspoloženi, naoružani širokim osmjesima, odišu onom čuvenom azijskom skromnošću i gostoljubivošću koja podjednako krasi i mušku i žensku populaciju.

Obližnji hramovi koje sam posjetio tek sutradan poslije kratke, ali prijeko potrebne aklimatazacije, su posebna priča za sebe. Angkor Vat je naziv za prostrani kompleks hinduističkih hramova nedaleko od grada Siam Ripa, udaljenih od grada otprilike oko 8 kilometara. Hramovi su građeni u periodu između 9-og i 14-og vjeka u čast Hindu Boga – Višne. Nemam namjeru da se bavim istoriografijom Angkor Vata, samo u kratkim crtama vrijedi pomenuti  da se u svom vrhuncu  carstvo Crvenih Kmera prostiralo na djelovima teritorije današnje  Burme, Tajlanda, Kambodže, Vijetnama a neki tvrde i sve do Laosa.

Angkor Vat je mjesto koje je teško opisati, ja sam ga lično doživio kao čudesnu Božiju tvorevinu, nastalu fuzijom  kamena i vode. On je u praktičnom smislu mjesto gdje se danas prepliću organizovana religija i duhovnost sa nečim manje dokučivim i teže objašnjivim, poput misticizma i ezoterije. Kad se stigne pred ulaznu kapiju hrama koja od silnih turističkih posjetilaca podsjeća na ljudski mravinjak, čovjek naprosto ne zna gdje prije da pogleda, da li u beskrajnu rijeku ljudi, u impozantan kameni hram ili u vodu i bujnu vegetaciju koje ga okružuju. Jedno je sigurno, geografsko-geometrijska simetrija hrama sa okolnom prirodom je nevjerovatna. Ovdje se čovjek osjeća nekako uzvišeno, kao da je upao u vanvremensku kapsulu i da vjekovima stari kameni blokovi zrače nekim nevidljivim Božijim česticama koje ga čine srećnim i zadovoljnim što je tu. Koliko je teško pisati o Angkor Vatu možda najbolje pokazuje primjer jednog od prvih zapadnih posjetilaca hrama, portugalskog monaha Antonia da Magdalena, koji je posjetio hram 1586. godine i rekao da su to „takve izuzetne građevinske konstrukcije da ih nije moguće opisati sa olovkom, naročito jer su izgrađene kao nijedana druga zgrada na svjetu. One imaju kule sa tako preciznim dekorativnim reljefima koje ljudski um može teško zamisliti“.

Hram je okružen ogromanim sistemom vještačkih kanala, nasipa  i rezervoara, od kojih je najveći – Barai, koji je dugačak 8 kilometara i širok 2,4 kilometra. I po tom pitanju smo bili blagosloveni jer smo posjetili hram pri kraju kišne sezone, kad su kanali puni vode a okolna džungla nestvarno bujna i zelena. Poslije sam čuo od jednog vodiča da vodeni kanali koji okružuju hram ustvari simbolizuju i simuliraju okeane koji okružuju mitsku planinu Meru, kuću i stanište hindu Bogova. Kompleks jezera i kanala je naravno imao  svoju praktičnu svrhu  da navodnjava pirinačna polja i da ugasi žeđ nekoliko miliona stanovnika Angkor Vata. Ovdje obavezno vrijedi pomenuti podatak da je Angkor Vat na vrhuncu svoje moći naseljavalo više od milion stanovnika, u isto vrjeme kad je jedan London brojao svega 30.000 stanovnika. Ime Angkor Vat potiče od sanskritskih riječi Angor što znači „grad“ i Vat što znači „hram“, tako da bi doslovni prevod Angkor Vata bio gradski hram. Iako najpoznatiji i najbolje očuvan, bila bi velika nepravda ne spomenuti obližnje hramove u komšiluku Angkor Vata kao Angkor Tom, Bajan, Bakong  itd.

Angkor Tom koji je udaljen nekih desetak minuta lagane vožnje automobilom ili tuk-tukom od Angkor Vata, je mnogo veći i prostraniji kompleks od Angkor Vata i za mene je bio pravo otkrovenje. Još veće iznenađenje je usljedilo sutradan, u posjeti  obližnjem jezeru Tonli Sap, inače najvećem slatkovodnom jezeru u jugoistočnoj Aziji. Usljed obilne kišne sezone, jezero je bilo uveličano do te mjere da je svojim proporcijama više izgledalo kao unutrašnje more. Koliko je jezero ogromno, najbolje pokazuje jedan običan detalj. Kad ga čovjek posmatra golim okom vrlo je teško, gotovo nemoguće, uočiti granicu između vode jezera i nebeskog svoda koji se na dalekom horizontu praktično preklapaju i spajaju u jedno. Zanimljivo je da većina mutne, kao oranje blatnjave vode jezera direktno dolazi sa Himalaja i da je nabujali Mekong u plavnoj sezoni glavni snadbjevač jezera vodom. Stoga su i mnogobrojna ribarska sela na obalama jezera i sve kuće koje graniče s jezerom napravljene na visoko uzdignutim stubovima od bambusa ili kao plutajuće naseobine. Jezero Tonli Sap je poslije Angkor Vata najveći turistički magnet u Kambodži.

Da ne ispadne da je posjeta Siam Ripu bila samo “smilje i bosilje”, ne smijemo smetnuti s uma činjenicu da je Kambodža tipična pripadnica zemalja “trećeg svjeta”. U centru grada a pogotovo na periferijama je primjetno da ima mnogo sirotinje koja prosi, uključujući žene, djecu i osakaćene žrtve rata koji će vas moliti za koju paru. Nažalost ni po pitanju najstarijeg zanata – prostitucije, Siam Rip nije izuzetak i kao i svugdje drugdje u svjetu gdje je turizam u usponu i prostitucija je u porastu i prati ga u korak. U određenim segmentima noćnog života Siam Rip polako počinje da liči na Patong (Puket) ili Kutu (Bali). I možda najveći, gorući problem za Siam Rip koji je lako uočljiv, predstavlja nagli, nekontrolisani rast grada na njegovim obodima, povećana zagađenost vazduha i vode, te nedostatak putne, energetske, kanalizacione i svake druge infrastrukture koja bi adekvatno pratila rast grada.

Na samom kraju teksta nekoliko praktičnih savjeta za sve one koji su zainteresovani da posjete Siam Rip i Angkor Vat. U posjeti hramovima Angkora i ribarskim plutajućim selima na impozantnom jezeru Tonli Sap, treba se obavezno uzdati “u se i svoje kljuse” tj. treba izbjegavati usluge napadnih, lažnih vodiča koji vam se nude na svakom koraku. U cjenu ulaznice u oba kompleksa, sve je uračunato, nema dodatnih troškova ili obaveza prema bilo kome. Takođe posjetu i jednom i drugom kompleksu treba planirati rano ujutro ili kasno uveče,zbog visokih dnevnih temperatura koje mogu da pokvare doživljaj. Sve u svemu Siam Rip, Angkor Vat i jezero Tonli Sap su istinski turistički dragulji, fantastična destinacija za posjetu, koju toplo preporučujem čitaocima Srpskog Glasa. Autor teksta je posjetio Kambodžu krajem augusta i početkom septembra ove godine, pri kraju kišne sezone što je sa klimatsko-vremenskog aspekta putovanje učinilo ugodnim i prijatnim .