Pravoslavni vernici širom Australije protekli vikend proveli su u svojim hramovima i u krugu svojih najbližih radujući se najvećem hrišćanskom prazniku- Vaskrsu. U danima koju su prethodili prazniku Hristovog Vaskrsenja vernici su posećivali naše hramove u molitvenom tihovanju znajući i sećajući se poslednjih dana Gospoda našega Isusa Hrista na zemlji i tugujući zbog Njegovog stradanja i raspeća na krstu za sav ljudski rod.
Ipak, duboko u svojim srcima svesni da će nam i u tami svetlost zasijati, da će smrt biti pobeđena i da će ad biti uništen, strpljivo smo čekali i radovali se onom prvom trenutku kada ćemo, konačno, još jednom moći glasno da uskliknemo: „Hristos Vaskrse“! I zaista, Vaskrsava Gospoda i u nama samima, jer toga dana postajemo jedna posebna, nesebična bića, otvaraju se u našem unutrašnjem svetu novi horizonti jer sva tuga nestaje, ostaje samo neopisiva radost i želja da je podelimo sa našim bližnjima, nada da će što duže to osećanje trajati u našoj duši, i vera da je to samo mali deo radosti koja nas očekuje u Carstvu Božijem! Upravo ovaj uzvik čini da verujemo, da volimo, da se nadamo i da svake godine obnavljamo sebe kroz radost Vaskrslog Gospoda Isusa Hrista koji ustade iz mrtvih, pobedi smrt i svima nama život darova!