Od maja ove godine Srpska književna zajednica u Australiji bogatija je za još jednu zbirku pjesama, poetese iz Perta, Radmile Mijatović. Knjiga izabranih pjesama nastalih u periodu od 1938 – 2016 godine je presjek pjesničkog opusa vrlo plodne autorke, koja od svoje rane mladosti piše poeziju i poetsku prozu. Radmila potiče iz stare Beogradske knjižarsko – izdavačke porodice Blagojević, pa nije čudno što je u svakodnevnom okruženju s knjigama počela da iskazuje sklonost ka lijepoj pisanoj riječi.
Daleke 1974. godine sa porodicom i četvero djece emigrirala je u Australiju. Ponesena nostalgijom za rodnim krajem nastavlja da piše i aktivno učestvuje u kulturnom životu Srba u Australiji. Dugo godina Radmila je za srpsku djecu organizovala škole srpskog jezika, uređivala i izdavala značajne novine o životu i radu srpske dijaspore. Zapamćena je i kao preteča radijskog programa na srpskom jeziku. Svo vrijeme je bila aktivna i u srpskim crkvenim opštinama gdje je prikupljala knjige i vodila biblioteku. Radmila Mijatović i sada je značajno aktivna u kulturnim krugovima Srba u Pertu, gdje sa članovima književnog kluba „Sabornik“, čiji je predsjednik, organizuje tradicionalne Književne večeri i muzičke recitale.
Listajući stranice najnovije Radmiline knjige, čitalac se ne može oteti utisku da u rukama drži hronologiju srpskih pečalbara i upita koje svako od nas postavlja u drugovanju s lijepom pisanom riječi napisanoj dvadeset hiljada kilometara daleko od rodnog kraja. Desetine ljudskih sudbina stalo je između korica ove grafički lijepo uređene knjige.
Nostalgija za mladošću, Beogradom i natčovječanska bitka sa nedaćama života u novom, ni malo jednostavnom okruženju, odredile su pjesnički pravac autorke, koji i nakon poluvjekovnog pjesničkog žara niji utihnuo.
Kao savremenik mnogih promjena i događanja u otadžbini i srpskom rasejanju, pjesnikinja se nije libila da postavlja pitanja i prejudicira odgovore na mnoge životne teme. Čak i za mnogobrojne unuke našlo se mjesta u njenim stihovima. Zadovoljstvo što će neki od njih nastaviti bakinim književnim putevima, samo je potvrda šta se sa entuzijazmom i ljubavlju može postići u životu, ako se to želi.
Čitajući ovu zbirku saznajemo da je poetesa, Radmila Mijatović, zaista, uspjela da napiše divne rime i uđe u srce svojih čitalaca. Naredne dvije pjesme predočiće vam beskrajne domete njene lirske osebujnosti:
A V A L A
Avalo majko, Avalo zemljo,
Daleko osta iza nas
Visina tvoja, zelene šume,
Samo su snovi sad…
Ptice pevaju dirljive pesme.
Mermerne vile čuvaju groblje
Vojnika koji imena nema…
I uz njega – svo naše roblje…
Sećanje moje,
Avalo dična
Bledi ponekad,
Ponekad bukne!
Pa suze teku,
Što sam daleko…
A srce moje,
Hoće da pukne….
A ti si nema….
LAKO JE NEKOME
Lako je nekome da se razbacuje
Sa imanjem, novcem ili milostinjom,
Kad im stomak pun je i džepovi isto
I nikada nisu bili sirotinjom.
I ne znaju kako gladan stomak krči
I nesvest te hvata i ruke ti hladne
I kako si plačan i izlaz ne vidiš,
Kad su ti misli a i želje jadne..
Kako skromno želiš, samo koru hleba
I mrziš poštara jer račune nosi
A ti nemaš para da prehraniš decu…
Ali kao majka, spremna i da prosi..
Lako je nekome da čistoću voli
Al kad nemaš hleba, sapun ti ne treba,
Samo goli život – od danas, do sutra
Samo da preživiš, uz suv okraj hleba.
Cipele sa rupama i čarape isto,
Sa džempera vise konci i zakrpe,
Al toplotom tela jedno drugo greje
Zagrljeni tako iako glad trpe…
I znoj ti ne smrdi i ne smeta beda
I siromah voli iako je gladan
I ljubi dečicu i zagrli ženu
I tako je bogat – iako je jadan…
Na kraju osvrta osjećam privelegiju – što mi je pripala čast – da napišem nekoliko riječi o našoj dragoj Radmili Mijatović i njenoj novoj zbirki pjesama.
Miljan Kovačević
