Druga knjiga Mile Božića, „Mirisi zavičaja“, nije iznevjerila očekivanja poznavalaca poezije Mile Božića, pjesnika iz Perta, Zapadna Australija. Knjigu karakteriše pjesnikov prepoznatljiv lirski izraz, uz nenametljivu melanholiju i neizbježnu satiričnu notu, koju smo uočili i u njegovoj prvoj knjizi „Slavonske elegije“. Knjiga opija muzikalnošću talentovanog pjesnika i strasnog boema. Sve je uokvireno u lepršavu i ležernu ritmiku, nadograđeno nekim novim prostornim emocijama i vremenskom distancom. Između redova se naslućuje pjesnikovo prećutno pomirenje sa samim sobom i sudbom koja ga je dovela na kraj svijeta. Nostalgija, žal i sjećanje su i dalje tu, ali provejava iskrenost vremena u kome bitiše. Pjesnik stremi „tamo daleko“ – preko sedam mora i bezbroj gora – a sjeta i stvarnost su u urbanoj australskoj pustari.

Pustinja u duši – pustara u životu.

Vapaj , na trenutak, gdje ga najmanje očekujte, nagna čitaoca da prepozna neprebolnu literarnu ranu, iznjedrenu snažnom lirskom metaforom. Svaka slijedeća strofa kamuflira proključali bezdan i usmjerava vam misli tamo gdje pjesnik to očekuje od vas.

To ne znači da Mile želi nešto sakriti od vas. Naprotiv! Sve je tu kao na pozornici njegovog života. Pretci, savremenici i sintagma koja nepokolebljivo vodi kroz prošlost i sadašljost. Poruka – eho, svega gore izrečenog, odzvanja sviješću čitaoca i ne pruža priliku da ostanete hladnokrvni i nepristrasni dok čitate ovu knjigu. Na logične upite lako je naći odgovore, jer su stihovi tako satkani da nigdje nema nedoumice o emocijama i mislima pjesnika. Sve je čisto, sažeto, razumno u svojoj liričnosti a sugestivno kao u nekoj drevnoj balkanskoj bajci. Knjigu možete čitati na preskok, uz utisak, da je to jedna cjelina – cjelina koja nikad neće nestati. Sve se uklapa jedno u drugo i nameće se kao nešto logično, nešto neizbježno.

Kroz stihove se može uočiti doza nestrpljivosti, koje nema u prvoj kljizi – što bi bilo logičnije. Ne mogu se oteti utisku da su „Mirisi zavičaja“ samo poglavlje koje nedostaje autorovom pjesničkom prvencu, „Slavonske elegije“. Predlažem izdavaču da u budućnosti objedini ove kljige i zaokruži Božićev dosadašlji pjesnički opus. Nadam se da će pjesnik, na senzibilitetu predhodnih knjiga, nastaviti da iznenađuje svojim pjesničkim stvaralaštvom i da nećemo predugo čekati novo izdanje.
Treba istaknuti, da je knjigu, uz solidnu grafičku obradu, objavilo Izdavačko preduzeće „Srpska kuća“ iz Požarevca.

Jedina zamjerka je latinično izdanje i svesrdno se nadam se da će slijedeća knjiga biti štampana ćirilicom – najljepšim pismom na svijetu.
Mile Božić je višegodišnji član Književnog Kluba „Sabornik“ i dobitnik Književne nagrade „Milorad Cumbo“ za 2013. godinu.

Preporučujem vam da pročitate knjigu „Mirisi Zavičaja“! Iako knjiga odiše jakim lirskim nabojem, možda se i neko od vas, poštovani čitaoci, prepozna u krajoliku, likovima i stihovima ove knjige!?
Za kraj, pročitajte dvije deskriptivne pjesme po izboru autora ovog osvrta:

PRVI SNEG

Već satima nebo se muti
I magla siva valja niz breg
Pokisla stada u selo žure
Miriše suton na prvi sneg

Dolinom pustom jauče vetar
U krošnjama vrba kali svoj bes
Nad krajem sivi se oblak svio
Počinje prvih pahulja ples

I dok veče polako – fenjere pali
A s grana odleće zadnji list sveli
Nestaje svila jeseni pozne
U igri vetra i pahulja belih

JESENJA NOĆ U RAVNICI

Jesanja noć – kiša nad gradom lije
Još jedan sumorni prođe dan
Poslednji voz već daljina krije
Stanica pusta tone u san

Gradom još samo izlozi svetle
Zjape prazne ulice na kiši
I tek poneki fijaker prođe
Preko starog mosta na Tisi

Nad ravnicom se prostrla tama
Ne svetle salaši – ništa se ne čuje više
Samo plač vetra u granama vrba
I tihi šapat jesenje kiše

Poštovani čitaoci, idućeg mjeseca prestaviću vam neku od knjiga Ranka Đurića, pjesnika iz Perta.

Miljan Kovačević