Istina, dok još ima živih Srba
Piše: Vasko Vukoje, advokat, Adelajd
Predsednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, poznata je po slikavanju u raznim prilikama, pa je ovih dana objavljena i fotografija s Novakom Đokovićem, na teniskom turniru u Umagu. Novak, uvek odmeren i pametan, nije se pohvalio s tom slikom, jer ako ništa drugo, znao je da mu se i nije hvaliti sa zajedničkom slikom s osobom, koja je član zločinačke organizacije, HDZ-a, a pri tom je i nekoliko puta pokazala simpatije prema ustaškom fašističkom pokretu.
Nedavno se, predsednica neoNDH fotografisala na Blajburgu s grupom ustaša, i tu sliku objavila na svom profilu, a poznato je da javno hvali sve desno organizovane akcije u Hrvatskoj, te da nikada nije osudila ustaške pokliče i parole na sportskim priredbama.
Ali, da je podložna podaničkom ponašanju, potvrdila je posetom Izraelu, u kojem je ponizno opisivala ustaše kao zločince, čime je ulogu Hrvatske kao zavisne banana države, učinila nespornom. Jer Jevreji, znamo to dobro, nisu Srbi.
Istovremeno, dok se u Hrvatskoj pripremaju za proslavu dvadeset godina od tkz. domovinske pobede, u šumi Brezovica, u kojoj se svake godine ustaše okupljaju negirajući ulogu Srba antifašista u Drugom svetskom ratu, a koji se okupljaju pedesetak metara dalje, poručili su srpskom predstavniku u Skupštini Hrvatske, Miloradu Pupovcu, da mu je dolazak u Brezovicu ove godine, poslednji. Naravno, na pretnju smrću, nije niko reagovao.
Ali, ono što najviše smeta jeste namerni zaborav srpskih žrtava u agresiji Tuđmanovih hordi na srpski narod u Hrvatskoj pre 24 godine. Izvikani Vukovar, u kojem traje pobuna protiv „mrskog neprijatelja“ ćirilice, ogromne patnje i žrtve u tom, do rata, većinskom srpskom gradu, niko više ne pominje.
Potiho, van domašaja javnosti, Srbi u Hrvatskoj nestaju iako su na tim prostorima starosedeoci i ako se nastavi sadašnje ponašanje hrvatskih vlasti, a hoće, Srbi će postati zaboravljeni narod koji je tu nekada živeo, kao npr. Fenićani ili Kelti.
Ustaški, znači HDZ-ovski gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava, ovih je dana zabranio nastavak izgradnje hrama Srpske Pravoslavne Crkve, a meni je izuzetno drago da je konačno i jedan velikodostojnik SPC, i to Vladika dalmatinski Fotije, posle svih ćutljivih ekumenista, izjavio za medije, da su Srbi građani drugog reda i da u Hrvatskoj, nestaju.
Možemo da zamislimo kako će 5. avgusta orgijati nacifašistički militanti i klerofašistički falangisti, proslavama širom, ni lepe ni njihove, a Srbima osim straha ostaje da tamo gde postoji makar grupa njih, obeleže stradanja.
Tako su polaganjem plutajućih venaca i crvenih ruža u Dunav kod Veslačkog kluba u Vukovaru, te uz stabla u parku kod dečjeg vrtića u Borovom naselju, članovi vukovarske podružnice Udruženja srpskih porodica ubijenih, nestalih, poginulih, mučenih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba, na Vidovdan, obeležili dan sećanja na svoje najmilije koji su ubijeni pre i tokom početka rata 1991. godine.
„Mi već godinama pokušavamo da se ova mesta stradanja srpskih civila obeleže, međutim nema razumevanja gradskih vlasti. Radimo na tome da se makar vojničko groblje legalizuje, kako bismo obeležavali te događaje“, rekao je predsednik SSDS Vojislav Stanimirović, tom prilikom.
Iako su u leto 1991. mnogi Srbi u Vukovaru, pod okriljem noći, nestajali, mučeni, ubijani i bacani u Dunav, o tome se u Vukovaru ne sme govoriti. O moru strašnih zločina, ovih je dana srpskim medijima izjavu dao Saša Marčeta iz Pačetina, čiji je deda zajedno sa svojom suprugom i punicom ubijen 11. oktobra 1991. u Borovu naselju.
„Petorica pripadnika Zbora narodne garde ušli su u naše dvorište, svirepo ih mučili i onda ubili. Sutradan su ih strpali u crne xakove i tela odneli u masovnu grobnicu na stadionu Sloge.’’ Ovo je samo jedna priča o ubijanju Srba u Vukovaru, stotine je istih priča širom Hrvatske, ali o tome ni 24 godine posle zločina, ne sme se govoriti.
Kao što u BiH postoje samo muslimanske žrtve, u Hrvatskoj su ubijani samo Hrvati, a Srbi su u ovom građanskom ratu, bili i ostali, kolateralna šteta.
I dok će u sredu 5. avgusta, ulicama hrvatskih gradova paradirati militantne neoustaše, Srbi će parastosima i posetama grobljima, tamo gde mogu, sećati se nevino ubijenih članova familija i prijatelja. Ako se pitate zašto Evropa ćuti, bez obzira što svi bojkotuju proslavu zločina, odgovor je jednostavan.
Na gore pomenutoj proslavi ustaša u Brezovici, te ustaše su se bezobzirno šepurile u uniformama ukrajinskih neonacista, istih oni koji se na svetoj ruskoj zemlji, srećom bezuspešno, bore za zapadne interese, protiv majčice Rusije. A protiv Rusije danas je cela tkz. uljuđena Evropa. Pametnome dosta.
Nije mi jasno što je postigao Aleksandar Vučić pozivom „predsednicima BiH“?
Antisrpska retorika iz Sarajeva nije slabija nego pre ove „istorijske posete’’, možda čak i jača. A, za pokušaj ubistva srpskog premijera, još niko nije uhapšen, iako je puna tkz. Bosna, Nasera Orića. E moj Vučiću, jedan je, vrlo nalik tebi govorio, Srbija se saginjati neće. I neće, Srbija se ne saginje, Srbija se davi, u septičkoj jami.