Mnogi čitaoci sjetiće se da smo već pisali o slučaju male Sofije Šušić. Njeni baka Zora i deda Savo Sušić pred ratnim vihorom napustili su, spasavajući živu glavu, selo Čelebići kod Konjica 1992. Sa njima na izbjeglički put preko Tivta u Crnoj Gori, pa Vrnjačke Banje u Srbiji polazi i sin Svetozar, rođen 1979., danas otac osmogodišnje devojčice Sofije. Konačno su se Šušići skrasili u kraju bliže starom zavičaju – u Nikšiću. Tamo je Svetozar upoznao, kako kaže, ljubav svoga života – Vesnu. Vjenčali su se 2000. godine i ubrzo dobili najpre sina, a potom i malenu Sofiju 13. septembra 2013.
Uskoro se, na žalost, kuća Šušićevih kao sa gromom iz vedra neba suočava sa zlokobno lošom vijesti – maloj Sofiji je dijagnozirana ozbiljna bolest, medicinskom terminologijom „Lycencephalia“, poznatija i pod nazivom Simptomatski „West Syndrom“. Riječ je oboljenju mozga s karakteristično nerazvijenim moždanim vijugama i nepoznatim uzrokom. Ono što medicinska praksa i iskustvo zna, jeste da je ovo oboljenje praćeno čestim epileptičkim napadima. Vidno otežan razvoj, odnosno psihosomatska retardacija deteta može jedino biti ublažena, i to veoma skupim lekovima i još skupljim drugim terapijama na specijalizovanim klinikama.
Za lecenje lisencefalije, cerebralne paralize i teškog oblika epilepsije potrebno je više manje stalno angažovanje fizioterapeuta, logopeda, defektologa i drugih stručnjaka i ustanova i za te svrhe obezbediti velika finansijska sredstva koja Šušići, kao i svaka imovinski prosječna ili ispodprosječna porodica, jednostavno nemaju. No volje za životom, ljubavi i podrške najmilijih i svih razumnih ljudi ima i biće. Naši zemljaci, Hercegovci i njihovi prijatelji plemenitog srca, ma iz kog kraja da su, već su jednom pomogli Sofijinim roditeljima platiti početne zahvate i terapije. Iako ima blagog poboljšanja još je daleko od dobroga, jer osmogodišnja Sofija ne može samostalno da sjedi, niti da govori. Preporučeni su tretmani u Novom Sadu, i od 2017. je pacijent klinike „Vukov centar“, pa na klinici Emkale u Kijevu u Ukrajini, gde joj je oktobra 2020. već urađena prva transplantacija matičnih ćelija i poboljšana psihomotorika. Otada bolje reaguje na okolinu i živahnija je. Trebalo bi da do kraja oktobra ove godine ode i na drugu transplantaciju u Kijev. Sve u svemu, za tretman u Kijevu potrebno je oko 12 hiljada evra, a ništa manje verovatno i za postoperativne troškove u Vukovom centru u Novom Sadu.
Put do oporavka je nažalost dug, ali mora se istrajati. Sve je u Božjim rukama i znanju vrhunskih medicinskih stručnjaka. Preostaje platiti skupi tretman. Zato ovaj put, kao i mnogo puta do sada, apelujemo na solidarnost i humanost naših ljudi – da prilozima pomognemo skupiti dodatna sredstva za predstojeću operaciju i naknadne postoperativne tretmane. Svi voljni dati svoj prilog i pomoći ozdravljenju male Sofije mogu da uplate novac direktno na broj računa
Udruženje Srba Hercegovine u Melburnu
Commonwealth bank
BSB 063-154
AccNo 1081 9816
Ili za detaljnije informacije nazvati:
Bratislav Kuribak 0404 015 625
Goran Janjoš 0448 222 994
