Dr Petar Pješivac – Intervju

Dr. Petar Pješivac na 60. Sajmu knjige u Beogradu

60. MEĐUNARODNI SAJAM KNJIGA BEOGRAD, OKTOBAR 2015

Na nedavno održanom jubilarnom 60. Međunardnom sajmu knjiga zatičemo gospodina Petra Pješivca, lekara i pisca iz Australije koji se na sajmu predstavio svojim novim romanom „Priručnik za cinkarenje“ kao i drugim, dopunjenim izdanjem romana „Priručnik za rušenje“. Oba romana su objavljena neposredno pre početka sajma u izdanju izdavačke kuće „Ind -Media – Najbolje knjige“ i oba su izazvala neobičnu medijsku pažnju i interesovanje čitalačke publike i posetilaca ovog sajma.

Petar Pješivac je, kako sam sebe u šali naziva, „naivni“ dakle samouki pisac, koji je do sada objavio pet romana, od kojih su tri učestvovala u izboru za Ninovu nagradu a jedan od njih „Povratak Ž-a“ bio nagrađen trećom nagradom „Zlatna sova „ 2013 od strane Zavoda za izdavanje uxbenika Republike Srpske i univerziteta Istočno Sarajevo. Ovaj plodni pisac je redovni član Udruženja pisaca Srbije, dopisni član američkog PEN-a i kolumnista australijskog nedeljnika na spskom jeziku „Srpski Glas“. Ujedino gospodin Pješivac je magistar medicinskih nauka koji živi i radi u Melburnu od 1991 godine.

– Da li ste zadovoljni ovim Sajmom i svojim učešćem na ovoj manifestaciji ?
– Veoma sam zadovoljan ovim Sajmom, to je zaista jedan od najvećih kulturnih događaja na ovim prostorima pa i šire. Broj izdavača je, kako čujem, najveći do sada. Posebno me raduje učešće Rusije, kao počasnog gosta sajma. Naravno da imam i poneku primedbu poput činjenice da se ulaz naplaćuje što donekle umanjuje i onako skromnu kupovnu moć posetilaca. Osim znamenitih ruskih pisaca poput Beljakova, Jefsejeva i ostalih, nažalost na Sajmu nema Vladimira Sorokina, autora kojeg posebno cenim a kojeg sam imao čast da upoznam na godišnjem susretu pisaca pod pokroviteljstvom američkog PEN-a u Njujorku 2011.

– Reč , dve o vašem izdavaču i saradnji koju ste ostvarili. Čujemo da se radi o mladim ljudima i ambicioznom projektu.
– Da, istina, radi se o zaista mladom timu ali sa dugogodišnjim iskustvom. Misim Ajetović, Josipa Zerjav, Ivana Flegar, mladi ali izuzetni stručnjaci izdavačke kuće „Ind Medija“, još uvek nekontaminirani politikom i hroničnom nemaštinom koja inače vlada u našem izdavaštvu u Srbiji. Ovde bih da pomenem i novinarku Studia B – Ivanu Nikolić, najvećeg „krivca“ za moju neobično veliku zastupljenost u medijima tokom ovog Sajma. Tu su naravno i negdašnji „naše gore list“ novinar Nebojša Stanković iz „Novosti“ i gospodin Vasa Čarapić koji me je upoznao sa velikim brojem interesantnih ljudi iz izdavačkih krugova.

– Kusturica je na otvaranju ovogodišnjeg Sajma knjiga pomenuo da danas svi pišu a niko ne čita. Šta vi mislite o tome?
– Moram da se složim sa Kustom. Doduše i on mora da prizna da je lakše odgledati film nego pročitati knjigu. Jednom je Vladimir Sorokin napisao interesantan esej o automatizaciji života a naš Ekrem isto ili slično kazao u hitu: Kuća -pos’o – pos’o-kuća. Treba da se pitamo ko to još ima vremena da čita, osim naravno kaluđera, penzionera, domaćica, male dece i zatvorenika. Kao da je budućnost u sinopsisu čime se naravno gubi na književnosti. Uostalom dođite na Sajam i sami se uverite. Od te pletore naslova, boja, broja knjiga prosto se čoveku zavrti u glavi. Plašim se da je to razlog zašto ljudi kupuju već oprobane recepe tj. pisce – poznate – klasike i molim ništa više od 200-250 stranica, na kraju krajeva ko će sve to da upamti. To vam je kada se u robnoj kući opredeljujete za poznate dizajnere bez obzira kako vam to što kupujete stoji ili da li vam uopšte taj odevni predmet odgovara.

– Da se vratimo vašem novom romanu „Priručnik za cinkarenje“ Svega 100 stranica – više kao novela.
– Pa da, atraktivan dizajn korica, kratko i nadam se jasno. Želeo sam da ukažem na to da svi ti bezobzirni načini sveukupne političke borbe koju danas nazivamo – ČOVEČANSTVO, insistiraju na iskrenosti a ne na istinitosti što je po mom mišljenju – KATASTROFALNO. Čuveni Maljević je to lepo rekao: Umetnost ne traži iskrenost nego istinu. Danas je istina opasna po društvo tj. ovaj očajnički smešan svetski poredak.

– Jednom ste svoje bavljenje književnošću nazvali svojim noćnim zanimanjem. Da li je to tako zbog vaših profesionalnih obaveza, kao lekara?
– Aludirao sam na vremensku razliku između Beograda i Melburna. Naravno faktor vremena je presudan. Pišem noću u garaži. To me motiviše da u pisanju budem precizan i dosledan kao mehaničar. Ja sam naivni pisac iz garaže, he he.

– Imate li svog omiljenog pisca?
– Svi moji omiljeni pisci su mrtvi. Šalim se. Od savremenih Modijano, Sorokin, Vlada Pištalo.

– Za kraj ovog razgovora.
– Pa, uglavnom tri stvari:

Beograd može da voli samo onaj koji voli Beograd, još jedna „Zlatna sova“ za Australiju – veliki pozdrav i čestitke gospodinu Tepavčeviću iz Brizbena .
Dođite na promociju „Priručnika za cinkarenje“ 28. 11. 2015. u prostorijama Crnogorskog društva „Njegoš“ Melburn. Srpski Glas

KOMENTARI
Svi komentari i poruke objavljeni na veb portalu su privatno mišljenje autora i komentatora i ne predstavljaju stavove vlasnika veb portala, njegove administracije i redakcije Srpski Glas.