Mile Lisica i Ani Stajkova–Ivanova – dobitnici književne nagrade „Milorad Cumbo“ za 2018. godinu

Pjesnik Mile Lisica iz Banjaluke i poetesa Ani Stajkova – Ivanova iz Plovdiva, dobitnici su Književne nagrade „Milorad Cumbo“ za 2018. godinu.

Odluku je 31. decembra 2018. godine saopštio Internet portal Književnog kluba „Sabornik“ (sabornik.mysite.com) iz Perta i žiri u sastavu: Miljan Kovačević, Dušan Gajić i Mile Božić.

Predsjednik žirija, pjesnik Miljan Kovačević, objavljujući jednoglasno donesenu odluku žirija, istakao je da izbor nije bio jednostavan zbog velikog broja prijava prispjelih sa svih prostora gdje žive i stvaraju Srbi.

U uži izbor za nagradu ušli su i radovi pjesnika: Nade Bošković – Mićić, Nevene Milosavljević, Sanje Radulović, Nikole Vuškovića, Radoja Lukovića, Jovana Bundala i Vesne Radović.

Kovačević je u obrazloženju odluke naglasio da je žiri i u drugom glasanju oba autora ocjenio istim brojem bodova i na kraju presedanom dodjelio zajedničku plaketu Mili Lisici i Ani Stajkovoj – Ivanovoj. Nagrađeni autori (dijametralno suprotnih stilova izražavanja), ostavili su izvanredan dojam  na članove žirija i nije čudno da je rezultat glasanja do kraja ostao  izjednačen.

Pjesme Mile Lisice odišu tananim lirskim rukopisom, modernim, jednostavanim i razumljivim stihom. Poetika nije zatočena u tradicionalizam i formalizam svojstven većini pjesama koje su prispjele na Konkurs. Lirski „ekspresionizam“ ne umanjuje poetičnost, jezgrovitost i nesvakidašlju lakoću za čitaoca.

Ani Stajkova – Ivanova je poetesa „stare škole“, njena senzitivna intelektualnost nameće se kao paradigma gradivne forme prohujalog vremena. Sav taj poetski „fundamentalizam“ ne umanjuje erupciju snažnih ali melanholičnih emocija. Stariji čitaoci biće zatečeni realističnim „romantizmom“, koji je početkom druge polovine dvadesetog vijeka, kod ljubitelja lijepe pisane riječi, „stvorio“ nepresušan „apetit“ za savršenom  stilskom formom, iz koje se dio pjesnika rođenih pedesetih nikad nije uspješno oslobodio. Zato moramo biti zahvalni Ani što nam je svojom poezijom omogućila podsjećanje na svu ljepotu istinske lirske poezije.

Povelje za književnu nagradu „Milorad Cumbo“ biće uručene putem poštanskog servisa.

Početkom marta „Sabornik“ će u čast nagrađenih pjesnika upriličiti književno veče književnom publikumu Zapadne Australije i opsežnije predstaviti književni opus dobitnika nagrade. Na žalost, zbog finansijskih nedaća, Sabornik nije u mogućnosti da ugosti i autore.

Nagrađene pjesme biće objavljene u slijedećem „Zborniku Sabornika“ – ako bude štampan, „Srpskom glasu“, jedinim australijskim novinama na Ćirilici i časopisu „Kultura“.

Konkurs za književnu nagradu „Milorad Cumbo“ od 2012. godine raspisuje Internet portal Književnog kluba „Sabornik“ iz Pertau Zapadnoj Australiji. Nagrada je ustoličena kao sjećanje na pjesnika Milorada Cumbu koji je 1992. tragično utkao život u odbranu srpskog naroda i Republike Srpske.

Cilj ovog konkursa je: njegovanje srpskog jezika i Ćirilice, afirmacija talentovanih pjesnika, koje Konkurs obavezuje da radove dostavljaju pisane na najsavršenijem pismu današnjice i želja Književnog kluba „Sabornik“ da na ovaj način obogati svoje članstvo sa istaknutijim stvaraocima lijepe pisane riječi.

Dosadašnji dobitnici nagrade „Milorad Cumbo“ su:

– Dušan Gajić, iz Otešića – 2012.

– Mile Božić, iz Pakraca – 2013.

– Ana Stelja, iz Beograda – 2014.

– Vera Cvetanović, iz Babušnice – 2015.

– Dragica Draga Grbić, iz Višegrada – 2016.

– Oto David, iz Požarevca – 2017.

Neke od nagrađenih pjesama:

Mile Lisica (rođen 1986. godine u Ključu. Živi i radi u Banjaluci)

NE ZOVI ME NIKAD IMENOM

Ne zovi me nikad imenom
Još samo miris čoveka imam
Smrt je dobila moje korake
Pod mojom kožom umrlo je iznajmljeno drveće
Družim se samo sa čekanjem
I pitam se
Koga si to mojim očima ljubila
Ni oči više nemam
Ne zovi me nikad imenom
I oprosti što te drugačije od svih sanjam

Kada bi mogli ponovo da budemo stranci
Dovoljno stranci
Da se ponovo oživimo pod kožom
Da poverujem da su sve pesme moje
Samo cvetovi koje si volela
Cvetovi koje sam tebi ubrao
Cvetovi ljubavi

Kada bi samo mogli ponovo da budemo stranci
Da ponovo imamo oči za ljubav
Da ozdravimo kada se pogledamo
Ali nismo stranci
I nemamo više oči za ljubav
Venčali smo se sa osmehom
Zauvek osuđenim na tugu

Ne zovi me nikad imenom
Da ne čujem koliko je mene u tvom glasu ostalo

Ani Stajkova – Ivanova (rođena 1955. godine u Sveženu kraj Plovdiva)

IZNAD RODNE KUĆE PROCVETAO ZDRAVAC

Iznad moje kuće u mesecu maju,
još pevaju ptice umilno i skladno,
idila je cela k`o u stvarnom raju,
lepotom se hrani moje biće gladno.

U čarobnom svetu mirisa i ptica,
rascveto se zdravac, k`o Božija kruna,
blažen osmeh mio, ne silazi s lica
nestvarne lepote duša mi je puna.

Vidjeh čari sela u prolećnom danu,
na cvetove dunja prve pčele sleću.
Nema ove sreće u mom gradskom stanu,
samo selo može prirediti sreću.

Tek procvale voćke vidim s kućnog praga,
dok maslačci žuti šaren ćilim tkaju,
šolju toplog mleka pruža majka draga,
a duša mi plovi po seoskom raju.

Ispijam u dahu čari rodnog sela
u očevom vrtu vrvi od života,
ostavit ga neću i kada bi htela,
pratiće me večno sva ova lepota

U proleću ranom što prirodu budi,
razneženom dušom stara čežnja vlada
jedna lepa slika iz snova me budi,
rascveto se zdravac, k`o nikad do sada.

Na kraju da podsjetimo: Slijedeće raspisivanje Konkursa je 1. septembra 2019.

M. K.