Naglašavajući tvrdu hercegovačku narav izraslu na još tvrđem hercegovačkom kamenu, g. Slobodan Benđo, voditelj programa najavio je ovogodišnje zavičajno i humanitarno druženje Hercegovaca i njihovih prijatelja iz drugih srpskih zemalja u subotu, 11. novembra 2017. Sve prisutne u sali Crkvene opštine crkve Sv. Arhiđakon Stefan u Kizborou pozdravio je riječima poznatih hercegovačkih pjesnika. Najprije, kako reče, vizionarskim rodoljubivim stihovima Alekse Šantića, a potom neizrecivo nostalgičnim riječima manje poznatog pjesnika Milana Petrovića, čije kosti počivaju u porti manastira u Libertvilu. Pjevao je Milan i mnogi Hercegovci o majci Srbiji, otadžbini koju oduvek i svuda pominjaše i u srcima nosiše, ma gde da bejahu ili se uputiše.
Zavičajna okupljanja već su tradicionalna, a ono što je važno i humanitarnog karaktera. Ovakvi skupovi iskoriste se za prikupljanje novčanih sredstava za pomoć najugroženijima u otadžbini gdje je, od posledica zločinačkog bombardovanja srpske teritorije NATO uranijumskom municijom, sve veći broj oboljelih, naročito djece; zatrovano tlo i prirodna okolina. Raduje stoga što i ovaj put solidarnost nije izostala.
Nekoliko godina već traje prikupljanje pomoći za oboljelu decu, najsiromašnije, a u tom sklopu izdvajamo pomoć koja se šalje udruženju roditelja i prijatelja djece i omladine sa posebnim potrebama„Moja nada” u Nevesinju. U tamošnjem centru se liječe hendikepirana deca, oboljela od autizma, Daunovog sindroma, cerebralne paralize, gluvoće, slepoće i drugih smetnji u razvoju. Ovaj centar osnovan pre skoro desetak godina praktično ne bi moga oopstajati bez dodatne pomoći sa strane. Prije nekoliko godina dobili su prikladniji, adaptirani prostor odlukom lokalnih vlasti. Imati na raspolaganju adekvatan prostor jedna je itekako bitna stvar, a veoma skupa dijagnostička oprema i terapije, kao i široka lepeza nužnih lekova potrebuje stalne izvore finansiranja. Najtragičnije u svemu je da se može očekivati rast, a ne pad broja korisnika pomoći. Do sada je sa humanitarnih večeri hercegovačkih Srba pomognuto opstojanje ovog centra. Pomognuto im je kao kolektivu u cijelini plaćanjem zaostalih računa, tako i zasebno iznosima svakom od korisnika ustanove. Nakon prošlonedeljnog druženja organizatori su zadovoljni što će i ove godine moći pomoći u spasavanju dečjih života, kupovini lijekova ili dati novac za skupu operaciju.
Ukupno uzevši, prelaši ili sijelaši su i ove novembarske večeri iskazali solidarnost sa paćenicima u starom kraju. Sve zajedno od ulaznica, tombole, dobrovoljnih priloga i kad se odbiju nezaobilazni troškovi organizacije skupa, u kasi je ostalo $21,049 koji će biti isporučeni na pomenute adrese.
Da donatorsko veče uspije, kao i da druženje bude kako se i očekuje pobrinulo se društvo malo, ali odabrano: za muziku i pjesmu Laki Bend sa Čkaljom, Ružicom, Goranom i Acom. Prepoznatljiv i pljeskom nagrađen bio je nastup folklorne grupe Šumadija iz Kizboroa. Izostala je ove godine guslarska tačka, ali je zato burno pozdravljena grupa koja je otpjevala tradicionalnu hercegovačku gangu.
Bilo je i tombole, radovanja dobitnika. Među veselima našla se i omanja grupa Kineza, srpskih prijatelja koji su naročito zagrizli da na aukciji kupe veliku ikonu Svetitelja Srpske pravoslavne crkve Sv. Vasilija Ostroškog. Gospodin Slobodan Benđo ih je na oduševljenje prisutnih pozdravio i razgovarao sa njima na njihovom maternjem jeziku. Dobrovoljci, žene Hercegovke pripremivši pite i kolače, te marljive članice Kola srpskih sestara, kao uigrani tim u kuhinji i sali – dali su što je bilo moguće da još jedno veselo druženje uspije i da se pamti. Svima njima organizacioni odbor se zahvaljuje ovim putem uz pozdrav – Vidimo se dogodine!
Udruženje Srba Hercegovine u Melburnu
