Intrigantan slogan na koricama knjige, „Vera, ljubav, patriotizam i moja sjećanja“, naveo me je da vam ovog mjeseca preporučim autobiografsku knjigu „Moja tri idola“, autora Tomislava Mihajlovića iz Perta. Već niz godina Tomislav je aktivan član književnog kluba „Sabornik“.
Tomislav je rođen 1937. godine u Jablanici kod Gornjeg Milanovca. Djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Srbiji a zatim 9 godina u Zagrebu. Daleke 1964. godine, nakon više pokušaja, emigrira u Australiju i od tada živi i stvara u Pertu.
Autobiografska knjiga „Moja tri idola“ je svojevrsan „omaž“ o tipičnom srpskom emigrantu koji je šezdesetih godina iz političkih i ideoloških motiva odlučio da na zapadu potraži sreću i pravedniji život nego što je to, po njegovom mišljenju, nudila tadašnja Jugoslavija. Prebjegavši u Austriju, nakon mnogih peripetija i odricanja, uspješno se dokopao Australije i tu zasnovao svoju novu porodicu.
Na romansiran način, vrlo senzibilno, gotovo atraktivno, autor u svojoj knjizi vodi čitaoca stazama svog i života svojih srodnika. Sentimentalnom sintagmom opisuje život uže i šire porodice kroz vlastito iskustvo i saznanja ispričana od najbližih. Intimno viđenje života oko sebe je i svjedočenje o prohujalom vremenu više generacija njegove porodice u Staroj i Novoj Jugoslaviji.
Gledajući na istorijska zbivanja iz vizure dječaka, čija se porodica poslije krvavog rata našla na marginama političkog i ekonomskog zapećka, u njemu se rađao bunt i oportunizam prema komunističkim vlastima i novim društvenim mjerilima gradske i rurlane Srbije toga vremena. Iz svake rečenice se da naslutiti poniženje, tjeskoba i patnja obespravljene stvarnosti. Još kao školarcu ponikla je ideja o emigraciji. Strpljivo se pripremao i isčekivao mogućnost da to i ostvari. Kada se konačno dokopao Australije vrijedno je radio, stvarao svoju porodicu, sticao nove prijatelje i sanjario o nekoj novoj Srbiji. Poslije devedesetih prvi put je posjetio svoj rodni kraj i izgradio udoban ljetnikovac. Sada svake godine posjeti Srbiju i druži se sa preostalim rođacima i prijateljima. Osebujnost ove knjige je i bogata zbirka fotografija koja dokumentovano potkrepljuje mnoga zbivanja opisana u knjizi. Sadržaj ove knjige ni jednog trenutka nije iznevjerio poruke iz slogana sa početka ovog teksta. Vjera, ljubav i patriotizam i danas su vodilje uspješnog života Tomislava Mihajlovića.
Najbolja preporuka ove knjige su riječi autora u predgovoru:
„Od kako pamtim, roditelji su me učili da budem dobar, a posebno me je tako učila baba Mileva. Učila me je Bogu i veri, svakog dana smo se molili, često smo išli u crkvu i pričešćivali se.
Pored verskog učenja, baba mi je stalno ponavljala neke izreke, koje su mi ostale do današnjeg dana u sećanju, a i u duši. Uvek mi je govorila „Ko te gađa kamenom, ti njega gađaj hlebom“. „Kad je neko lud, ne budi mu drug, a kad ga sretneš na putu, skloni mu se da prođe“.
Malo kasnije, kada sam bio malo veći i mogao da razumem više o hrišćanskoj veri, a pogotovu kad sam mogao da čitam crkvene knjige, urezivale su se u moju dušu Božije zapovesti i celog života sam pokušavao da ih se držim. Svakako, nisam bez greha, jer svi mi na zemlji grešimo, ali razlika je od onih koji se paze da ne greše i koji se kaju za grehe i onih koji stalno ponavljajuj grehe i ne kaju se za svoje postupke, niti se obaziru na to.
Nikad nikoga nisam mrzeo, tj. svakako sam mrzeo ono što neki rade, a ne osobe. Nisam ubio, ukrao, slagao, napao i vređao nekoga, nego sam uvek svakom praštao koji mi je loše radio. Kad god mi je u životu bilo teško, ma na koji način bio uvređen, opljačkan, ponižen fizički udaren, u bezizlaznoj situaciji, nalazio sam utehu u Božijoj kući Crkvi.
Tu sam mogao da kažem Bogu (ne mislim na ispovest svešteniku) sve svoje jade i muke, jer sam znao da On jedini neće da mi se podsmeva ili da prepričava. Posle toga sam dobijao neku ogromnu snagu, pa me ništa nije moglo pokolebati da izmenim pravac života.
Kao mlad dečak bio sam pun ideala i želja. Zamišljao sam idealni život , pun ljubavi, razumevanja i blagostanja.
Idealnu ljubav svog života, ljubav prema familiji, svim svojim bližnjima i svakom biću na ovom svetu. Blagostanje za sve ljude, i da svaka osoba podjednako ima šta joj je potrebno za život.
Učeći u školi i čitajući razne knjige, nalazio sam u njima ideale i idealne događaje. Svi ti ideali su se tako duboko urezali u moje biće, da ih ništa i niko ne može isterati. Ljubav sam u svom srcu nosio i gajio prema svima i svačemu.
Patriotizam se u moju dušu urezao još od djetinjstva i ostao je celog života u mojoj krvi. Zbog toga sam i odlučio da u naslovu ove knjige istaknem veru, ljubav i patriotizam.
Tomislav Mihailović – Toća“

Na kraju ovog osvrta, moram izreći činjenicu, da su rijetki autori autobiografskog žanra među našim ljudima u Australiji, koji na autentičan način, kao Tomislav Mihailović, slikaju dvadeseto stoljeće i događaje koji su se zbivali običnom čovjeku sa Balkana.

Miljan Kovačević