Ne postoji ništa, ama baš ništa, po mom mišljenju, što Vučić ne bi uradio da ostane na vlasti. Ne verujem da postoji politički imalo pismen čovek, a da ne deli moj stav, a poslednjom političkom prostitucijom, Vučić je ušao u anale srpske istorije s negativne strane, jer je ne samo formalno priznao okupiranu južnu srpsku pokrajinu kao nezavisnu državu, nego joj je i podrškom ratnom zločincu Ramušu Haradinaju, koji je izbaran za premijera tzv. Kosova, glasovima Vučićevih Srba, priznao legalitet i legitimitet.
Kao stavljanje soli na otvorenu kosovsku ranu, gospodar Srbije i njegovi odani lizoguzi, Marko Đurić, Ivica Dačić i Milovan Drecun, bezočno lažu, ubijajući svaku nadu da će ova vlada konačno uraditi nešto što će značiti pomak u odnosima s otetom pokrajinom i pružiti, ako ništa drugo, nadu, da će u budućnosti, u promenjenim okolnostima, Kosovo ostati u sastavu Srbije.
Ne tako davno, nema tome ni mesec dana, Aleksandar Vučić i ostali iz SNS-a žučno su i odlučno odbijali bilo kakvu saradnju s Ramušem Haradinajem, osim da bude uhapšen i priveden pravdi zbog monstruoznih ratnih zločina nad srpskim civilima u vreme rata. Kao i u svemu drugome, Vučić je, pod pritiskom njegovih saradnika i prijatelja sa zapada, ubrzo promenio ploču, pa mu sada odgovara da ratni zločinac kojeg Srbija traži preko Interpola, bude garant opstanka Srba na Kosovu i Metohiji, poslavši iz Beograda direktivu da Srbi u parlamentu tkz. Kosova glasaju za izbor Haradinaja na čelu tzv. vlade tzv. Kosova.
Od Vučića može da uči i svetska diplomatija jer on ovih dana kaže, istina Ramuš Haradinaj je za nas ratni zločinac, ali on je najbolja ličnost za premijera u Prištini. Lično sam ubeđen da ovakvu rečenicu ne bi izgovorio ni jedan političar na svetu, kojem je makar malo stalo do naroda i države kojima pripada.
Kao i uvek, Vučić izbegava bilo kakve dijaloge i razgovore koji mogu da ga razotkriju, pa je u istom vremenu dok su njegovi Srbi birali Haradinaja, pobegao u Sarajevo, u kojem je poznatim floskulama i besmislicama govorio o “odličnim odnosima“ Sarajeva i Beograda, ne pomenuvši kako je moguće da još nema rezultata istrage oko atentata na njega u Srebrenici pre dve godine, ili kako to da je Bakir Izetbegović pre par dana izjavio da u Bosni žive samo muslimani, odnosno kako se sada zovu, Bošnjaci…?
Klerofašistička farsa u Hrvatskoj se nastavlja. Iz najvećeg srpskog grada pod zemljom, Jasenovca, uklonjena je ustaška ploča, ali nije uništena nego je preseljena samo desetak kilometara dalje, a zloglasni ustaški poziv na klanje, za dom spremni, nije uništen. Poznato je i istorijski dokazano da su Srbi i ostali, stradali u Pavelićevoj NDH, pod tim ustaškim pozdravom, pa se iz toga mora izvući podatak da su se Srbi u Tuđmanovoj neoendehaziji, prestrašili istog pokliča i da ga se straše i danas..Zato je i danas sudbina Srba u Hrvatskoj teška i neizvesna.
Nemam rezervu da su HOS-ovci pod tom parolom klali Srbe i u ovom ratu, a čak su u početku pobili i neke članove drugih hrvatskih stranaka koje su muslimane u Bosni smatrale hrvatskim cvećem i prirodnim saveznicima, za razliku od njih HOSovaca, koji muslimane smatraju samo i jedino Hrvatima islamske veroispovesti. Siguran sam da je ovo lukava hrvatska politička elita stavila na javnu scenu u vremenu kad se očekuje presuda Hrvatima iz Hercegovine za zločine nad ondašnjim muslimanima. A, kako se očekuju teške zatvorske kazne za hrvatske zločince, političari pokušavaju ujediniti Hrvatsku, kojoj inače preti raspad i koja je više podeljena nego Bosna i Hercegovina.
Hrvatska je danas nesumnjivo podeljena na više kategorija nego ikada, podeljena je geografski, teritorijalno, kulturološki, jezički i ideološki, a najveći problem je što su izneverena očekivanja, što je po razvoju poslednja članica Evropske unije i što je napušta više mladih ljudi, kao uostalom i u drugim delovima Balkana, nego ikada pre. I koja je jedina država u Evropi u kojoj na javnoj sceni još nije završen drugi svetski rat.
Hrvatska nema snagu jedne Nemačke, u kojoj je bez veće pažnje promakla najveća revizija drugog svetskog rata, ujedinjenje, čime je prekršena odredba kapitulacije Nemačke, po kojoj po sporazumu sila pobednica iz 1945., nikada nije smela da bude ujedinjena. Tako je nacizam poražen, ali fašizam nije, jer fašizam po definiciji znači nasilje koje proizvodi država. I dok u Nemačkoj odavno nema prolaza Hitlerovim simbolima i porukama, u Hrvatskoj, za dom spremni i simboli poražene ustaške tvorevine, šire se kao gljive posle kiše. I upozoravaju sve nas, tamo se ljudi poistovećuju s Hitlerom, oponašaju ga i dive mu se, a najveći zagovornik neoustaštva i najveći Hrvat našeg vremena je, pripadnik “hrvatskog cvijeća“ Zlatko Hasanbegović. On je ukinuo Trg maršala Tita u Zagrebu. Ali, nije još vratio Italiji ono što je taj isti Tito doneo Hrvatima, Istru, Dalmaciju i ostrva.
Vasko Vukoje, advokat, Adelajd
